Tijekom predavanja poseban naglasak stavio je na dubrovačku zečinu, endemsku biljku, koja iako nosi naziv dubrovačka, uopće ne raste u Dubrovniku.
Dubrovačka zečina od 1969. godine zaštićena je u svim svojim staništima. Njezini snježnobijeli listovi sa sumporno žutim cvjetovima krase okolicu Cavtata. Prvi je put znanstveno opisana krajem 17. Stoljeća, istaknuo je Nenad Jasprica.
– Koncem 17. stoljeća francuski je botaničar Joseph Pitton de Tournefort, na svojoj ekspediciji po Sredozemlju, sakupio biljku u okolici Cavtata i nazvao je „Jacea epidaurica candidissima tomentosa” što bi u slobodnom prijevodu s latinskoga bilo „bijela dlakava zečina iz Cavtata”. Biljku je Tournefort poslao čuvenom prirodoslovcu Carlu von Linnéu, koji je 1753. detaljno opisao biljku te je, prema novom načinu označavanja svih živih vrsta, nazvao Centaurea ragusina – dubrovačka zečina.
Epidaurus je antički naziv za Cavtat, koji je tijekom srednjeg vijeka nazvan Ragusa Vecchia, pa je na taj način došlo do zabune. Naime, dubrovačka zečina ne raste u samom Dubrovniku i njegovoj užoj okolici. Ima je na otocima Bobari, Mrkanu, Konavoskim stijenama, na Mljetu, a na sjeveru dopire sve do Dugog otoka. Zanimljivo je da je među našim otocima i u priobalju jedino nema na Korčuli i poluotoku Pelješcu, iako tamo ima potencijalnih staništa (okomite južne stijene).- kazao je Jasprica.
Tijekom predavanja govorio je i o dubrovačkom botaničaru Luju Adamiću koji u svijetu bio iznimno cijenjen. Svoj radni vijek Adamić je započeo kao učitelj u konavoskim pučkim školama, a svoj znanstveni rad istraživanjem biljaka na Sniježnici u drugoj polovici 19. stoljeća.