Sinjorina Estera smiješna, ali nipošto afektirana usiđelica, u razgovoru sa slastičarom Tomom i mnogim drugim likovima što prolaze kroz slastičarnicu, komentira zbivanja u gradu i državi, stalno očekujući svog odavno iščezlog vjerenika, kapetana Nika.
Na sceni, osim Estere, nema ni Toma, ni Nika, ni ikoga, što već priliči vremenu i prilikama o kojima je ovdje riječ. Djelo je prvi put izvedeno u kazalištu Marina Držića u Dubrovniku 1985. godine. Pobjednik je Internacionalnog festivala monodrame 1986. u Zemunu.