Načelnik Općine Konavle Božo Lasić povodom Dana Općine 2019. osvrnuo se u intervjuu za Dubrovniknet.hr na minulih godinu dana mandata i projekte koji su započeli, jesu u tijeku ili su pak završeni od posljednjeg Dana općine, ali i početka njegova mandata.
Dan Općine prigoda je za rezimiranje godine u retrovizoru. Koja biste nam 3 najvažnija projekta ili poteza istaknuli na dobrobit stanovnika Konavala, a da su se dogodili od lanjskoga obilježavanja Dana općine, dana kada su Konavle oslobođene od agresora?
– Dakle, ocjenjivati sebe i upravu koju vodim u svakom je slučaju teško jer to često bude subjektivno i sada, kada odgovaram na pitanja ovoga intervjua, neprestano razmišljam što reći danas okupljenim sugrađanima, prijateljima i kolegama na svečanoj sjednici Općinskoga vijeća. Uistinu, puno smo radili, a i dosta smo ostvarili. Uvijek će se postaviti pitanje jesmo li mogli bolje i više. Danas mislim da je neka stvar koju smo završili u proteklom razdoblju značajna za stanovnike Konavala, no možda će se to u dogledno vrijeme pokazati suprotnim. Dakle, uvidjet ćemo da nešto sasvim drugo, danas beznačajno, sutra može biti izuzetno značajno za život naše zajednice. Primjerice, pada mi na pamet priprema izgradnje poduzetničke ili servisne zone u okružju zračne luke. Mislim da se tu otvaraju neslućene mogućnosti, pogotovo u onom trenutku kada bude izgrađena brza cesta, a bit će izgrađena jer bez nje nema budućnosti.
Pitate me za tri stvari, pa krenimo nekim redoslijedom: dobivanje zemljišta za izgradnju Osnovne škole Cavtat, donošenje novoga zakona o vodama koji nam je omogućio da i u budućnosti naša zajednica upravlja vodama na području Konavala i početak gradnje reciklažnoga dvorišta. Zašto sam istaknuo ta tri projekta? Jednostavno zato što su značajni za cjelokupnu zajednicu, cijelu Općinu. Ogromni smo rad i trud uložili u dobivanje zemljišta za osnovnu školu, preuzeli smo na sebe veliku odgovornost, a bilo je i trenutaka kada sam i sam sumnjao u konačan ishod. Imao sam veliku potporu predsjednika Općinskoga vijeća Iva Simovića Crnoga. Također bih istaknuo i potporu gospodina bivšega ministra Marića, sadašnjega ministra Banožića, naše državne tajnice Sanje Putice, Branka Bačića, župana Nikole Dobroslavića, sadašnje ministrice poljoprivrede Marije Vučković i ministrice Nine Obuljen Koržinek Taj redoslijed nije prema zaslugama, nego pratim tijek misli. Naravno, posebno bih zahvalio predsjedniku vlade gospodinu Andreju Plenkoviću koji je u par slučajeva, kada je to bilo potrebno, intervenirao da bi se posao priveo kraju. Ne spominjem te osobe da bih posebno hvalio, nego Vam želim reći da su svi oni izabrani da bi nam pomagali i rješavali probleme u skladu sa zakonom i potrebama pojedinih zajednica.
Mnogo sam puta isticao da će u budućnosti dva pitanja biti od izuzetnoga značaja za naše šire i uže područje, a to su opskrba vodom i skrb o otpadu. Vode će biti sve manje bez obzira na to što se misli da su nam dosadašnji izvori dostatni. Ovdje ne želim posebno elaborirati svoje strahove i razmišljanja glede te konstatacije. Međutim, nama je bilo od izuzetne važnosti zadržati način upravljanja s našom tvrtkom kako je to bilo i dosad. Donošenjem su se novoga zakona stekle pretpostavke za to. Naravno, mi smo prethodno dokazali svu opravdanost naših želja i nastojanja. Konavle su specifične u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Uložili smo ogromni novac u izgradnju vodovoda i kanalizacije, i to vlastita sredstva, pa ne bi bilo dobro da sada to izgubimo. Dakle, uskoro očekujemo donošenje pravilnika od Vlade u kojemu će Konavle biti naznačene kao posebno tzv. uslužno područje, najmanje u Hrvatskoj, ali za nas značajno. Kao što vidite, naša općina za razliku od brojnih općina rješava sam problem opskrbe vodom i odvoz otpada, odnosno brigu za otpad. Izgradnjom reciklažnoga dvorišta stječemo uvjete za cjelovitu skrb. Za potpuni će nam ustroj trebati vremena i izuzetnoga napora, nailazimo i nailazit ćemo na velike poteškoće. Međutim, ako ne riješimo te probleme, nama i ostalim zajednicama nema života. Ovdje je vrlo značajna svijest ljudi jer je odgovorno upravljanje otpadom preduvjet za bilo kakav budući razvoj.
Na kraju, protekla je godina bila prekretnica i u jednom drugom smislu. Vjerujem da ste primijetili da uvijek više volim upotrebljavati riječ zajednica nego općina. Riječ „općina“ previše je formalna, birokratska iako je, povijesno gledajući, u širem smislu obuhvaćala i nešto drugo osim onoga administrativnog aspekta, no to se s vremenom izgubilo. Zajednica označava nešto više i emotivno prihvatljivije. Dakle, dvije su stvari na jedan način u meni kao načelniku izazvale ponos i zahvalnost dragom Bogu što sam na čelu naše zajednice. To je akcija za Ninu kada smo svi bili jedinstveni da bismo skupili potreban novac za njezino liječenje i konačno odobreni lijek za našega malog sugrađanina Marijana Rodića. Zašto to ističem? Upravo zato što su to dokazi da funkcioniramo kao zajednica ljudi u humanom smislu. Po meni su to najznačajniji događaji u proteklom periodu i mislim da samo to treba reći na svečanoj sjednici. Na tom se tragu osobno zalažem da se uskoro konstituira zaklada na razini Konavala koja će u takvim slučajevima pritjecati u pomoć. Mislim da ćemo to ostvariti u idućem periodu.
Jako se puno kritika moglo čuti na rad Općine zbog iznimno dugoga razdoblja „krpanja“ ceste na Grudi, što zbog prekida prometa, a što zbog poteškoća u poslovanju koje je to donijelo tamošnjim ugostiteljima. Hoćete li uzeti u obzir objektivne poteškoće i na neki ih način obeštetiti za loše rezultate, ako vam ih podastru?
– Nisam gore isticao niz projekata koje bi možda trebalo naglasiti, ali jedan je od njih i izgradnja kanalizacije na Grudi i Moluntu. Politički gledano, imate populističke projekte i projekte za koje ljudi nemaju neku posebnu empatiju. U prvu bi grupu pripadalo asfaltiranje cesta, a u drugu grupu izgradnja kanalizacije. Kanalizaciju radite pod zemljom, raskopavate cestu, postajete smetnja normalnom funkcioniranju prometa, izazivate nervozu i sve što se uz to popratno događa. Cijevi ostaju pod zemljom, nitko ih ne vidi, a često se većina ljudi kasnije ne želi priključiti na kanalizaciju jer to treba i nešto platiti. Međutim, konačni su rezultat i benefit za zajednicu ogromni. Da nismo napravili kanalizaciju za Cavtat i Zvekovicu, danas tu ne bi bilo turizma i bilo kakav razvoj bio bi onemogućen. Sve to što danas doživljavamo na Grudi jučer smo imali u Cavtatu, ali u konačnici je sve zaboravljeno. Međutim, moram istaknuti da je u pojedinim trenucima našom krivnjom dolazilo do nesporazuma, ljudima treba objasniti što želite i što hoćete, a to mi nismo obavili na dobar i prihvatljiv način i tu je naša najveća greška. Svjestan sam činjenice da mnogi ugostitelji imaju određene gubitke, ali na kraju ćemo svi biti u dobiti. Namjera nam je kanalizaciju graditi prema Ljutoj, te usputno uz županijsku cestu napraviti i nogostup. Sadašnje je stanje u Ljutoj nedopustivo i zaštita nam je vodotoka rijeke Ljute izuzetno važna.
Prostorni su planovi strateški dokumenti jedne zajednice, neću Vas ovaj put pitat o investitorima i njihovim planovima, već o planovima Općine i sadržajima neke javne namjene koji se planiraju na zemljištima u vlasništvu Općine. Kojim će se projektima poboljšati kvaliteta života u Konavlima?
– Svakako, prostorni su planovi strateški dokumenti od izuzetnoga značaja za bilo koju zajednicu. Započeli smo s izradom novoga prostornog plana, mislim da tu ne treba žuriti bez obzira na to što bismo možda mogli izgubiti i određena sredstva koja smo dobili od države za izradu prostornoga plana. Vrlo je važno kod donošenja prostornih planova donekle pomiriti privatne i javne želje. Ne smijemo dozvoliti devastaciju prostora jer prostor je naša vrijednost od koje, između ostaloga, živimo. Većina nas je svjesna tih činjenica, ali ipak, kada su neki pojedinci u pitanju, susrećem se s molbama da im omogućim da na konavoskim stijenama pri moru naprave jednu kućicu od koje će moći živjeti. Dakle, prostorno je planiranje krajobrazni, socijalni, gospodarski pa čak i moralni problem. Nisam za to da u konavoskim selima onemogućimo mladim ljudima gradnju, suprotno to moramo omogućiti jer je u postojećim gabaritima, gdje smo označili građevinske zone, to gotovo nemoguće. Je li normalno da se Vitaljina nalazi u zaštićenom obalnom pojasu, a da je u Popovićima onemogućena bilo kakva izgradnja? To su stvari koje moramo popraviti i mladim ljudima dati do znanja da razmišljamo i planiramo dugoročno. Naravno, nikada neće svi biti zadovoljni prostornom i planskom dokumentacijom, što je i razumljivo.
Da bismo ubrzali pripremu izgradnje gospodarske zone u blizini zračne luke, idemo na ciljane izmjene prostornoga plana. Kao što znate, u Čilipima planiramo izgradnju vrtića i bazena, što je realno i ostvarivo. Također je poznato da pripremamo izgradnju i Osnovne škole Cavtat. To su sada za mene tri ključna projekta koja u idućem periodu treba osmisliti i ostvariti.
Jeste li zadovoljni učincima mjera o uređenju Cavtata i tamošnjih javnih površina, mislite li nastaviti s uređenjem i unifikacijom izgleda ugostiteljskih objekata na rivi?
– Dopustite da budem malo slikovit i kažem da je Cavtat glavno mjesto Konavala i lokomotiva razvoja Konavala, te mu treba posvetiti posebnu pažnju u svekolikom smislu. Mislim da smo posao dobro uradili, čemu svjedoče brojna priznanja i osvojene nagrade ove godine. Međutim, sve to nije zasluga Općine, nego cjelokupne zajednice u Cavtatu pa i cijelim Konavlima. Ugostitelji su svojim odgovornim i dobrim radom zaslužili sve pohvale. Nije mi poznata nijedna primjedba od gostiju ili medija koja bi se odnosila na nekakav loš rad naših ugostitelja. Isto tako, komunalci su izvrsno radili i odradili svoj posao. Ni u jednom trenutku nismo imali nijednu zatvorenu plažu zbog zagađenja ili nečega sličnog. Dakle, sve nam se posložilo. Što se tiče izrade izgleda tendi, oglasnih ploča, klupica i ostaloga, na tomu intenzivno radimo. Kada donesemo konačnu odluku nakon sveobuhvatne javne rasprave, ljudi će imati prihvatljivi rok za prilagodbu. Ništa nećemo donositi na prečac na štetu bilo koga.
Nedavno ste oštro reagirali na izjave iz Trebinja o ratnim djelovanjima 1991. godine, 1. listopada, na dan kada se obilježava početak agresije na hrvatski jug. Koliko su opasne, ali možda i očekivane izvrnute teze iza granice, još su opasnija relativiziranja od pojedinaca u našoj zemlji. Koliko pažljivo, ispravno i objektivno informiramo naše mlade o Domovinskom ratu i kako spriječiti takvu vrstu izvrtanja povijesti?
– To ste dobro primijetili. Filozofija se relativizma kosi sa svim mojim moralnim pa čak i vjerskim nazorima. Relativizam niječe postojanje objektivne istine, a u etičnom smislu niječe apsolutne vrijednosti. Pokušaj je relativiziranja povijesnih istina za mene drugi zločin poslije onoga koji je napravljen u ratu. Na ovom prostoru nismo željeli rat i sukob, ali nam je nametnut. Samo je u Konavlima izgorjelo 680 kuća, a da ne govorim o poginulim braniteljima, civilnim žrtvama i svim onim posljedicama koje su ostale u nama i našim dušama, a koje ne možemo zaboraviti. Po meni postoje dvije razine pomirbe i suradnje; privatna koja dolazi od samih građana i politička. Pojedinci kažu da idu u Trebinje, tamo kupuju, liječe se, jedu jer je jeftinije. Nemam ništa protiv toga, to je osobni izbor i savjest svakoga pojedinca. Ne treba biti isključiv, uvijek je bilo i bit će ljudi i neljudi u svakoj zajednici. Protiv sam svakoga generaliziranja. Ta je politička razina o kojoj govorim puno dublja i značajnija, ona je ta koja bi trebala liječiti, a ne trovati. Politička razina pomirbe mora poteći od onoga koji je kriv za taj sukob, ona treba biti jasna, nedvojbena u kojoj će se iskazom i gestom sažeti sva simbolika. Sjetite se samo trenutka kada je Willy Brandt kleknuo u spomen varšavskim žrtvama, on je tada kleknuo ne za sebe, nego za Njemačku. Također, nemam ništa protiv da se naši susjedi sjećaju svojih žrtava jer, na koncu, to su njihovi očevi i djeca koji su izgubili živote u suludoj agresiji JNA koja je nama i njima donijela zlo s tom razlikom što su oni ti koji su nas napali. Dakle, kontekst je njihova sjećanja pogrešan i promašen, a na taj način nikada ne može doći do sveobuhvatne, istinske i poštene pomirbe. Bio je jedan tekst vašega kolege Masle u vezi s tim događajima i moram reći da je riječ o izuzetnom i korektnom tekstu u kojem govori o razlici između Crne Gore i Trebinja i ističe da se Crnogorci srame, a Trebinjci slave.
Uskoro će izbori za predsjednika/cu RH, a potom parlamentarni, ozračje je puno štrajkova i najava štrajkova, ucjena koalicijskih partnera i slično. Do koje se granice, prema Vašemu mišljenju, smije sebi dozvoliti popuštanje ikome od navedenih?
– Ne volim govoriti javno o „visokoj politici“, ali kada me već pitate, mogu prokomentirati. Dakle, moj je stav o ovoj vladi svakako subjektivan jer pripadam političkom miljeu koji je sada na vlasti. Međutim, to me ne sprječava da imam određene stavove koji možda nisu u skladu s nekim političkim odlukama koje promiče Vlada. Nisam isključiv, uvijek sam bio za kompromis i razgovor, ali mislim da je u javnom i medijskom prostoru značajno zastupljen govor mržnje i isključivosti. Postoje ljudi koji jednostavno patološki mrze, mislim da je toga i prije bilo, ali da su danas puno otvorenije mogućnosti ako se nekoga želi denuncirati i vrijeđati. Ide se na onu kada prospeš perje, ne možeš ga više pokupiti. Kada napišu u novinama da je Božo lopov, kako da se onda opravdam? Pazite, ovdje ne govorim o medijima kao medijima jer oni su u osnovi, koliko god mi to željeli ili ne željeli čuvari demokracije, a od demokracije nema bolje vladavine.
Zašto sve ovo govorim? Jednostavno želim reći da je atmosfera užasno „nabrijana“, a u biti gospodarski nismo odavno bolje stajali. Znam, daleko je to od apsolutno dobroga. Pazite sad, po meni veliku krivnju snose političari jer svojim istupima i obećanjima potiču takvo stanje. Mislim da će u jednome trenutku narodu trebati reći koliko košta zdravstvo, mirovine, plaće i slično, a koliko mi imamo na prihodovnoj strani. Ne može se što se ne može! Sjećam se kada sam bio direktor Libertasa, u Zagrebu su uveli besplatan prijevoz različitim kategorijama stanovništva, pa smo i mi u Gradu to pratili. Ono što želim reći je da ništa nije besplatno, sve košta, a u konkretnom slučaju netko je trebao platiti gorivo. Kratkotrajne se populističke mjere moraju razbiti o glavu. Možete stotinu stvari zamjeriti Plenkoviću i vladi, ali oni su imali ogromne gospodarske probleme i na koncu su ipak ostvarili značajan proračunski deficit i gospodarski rast. Dobro ste primijetili da ovu Vladu konstantno prate političke ucjene koje mogu biti uzrok prijevremenih izbora, a to vidite i na Plenkoviću koji, po mom mišljenju, sve više želi izbore jedino ga drži obveza predsjedanjem Europskom unijom te zato odgađa izbore.
Što se tiče izbora za predsjednicu/ka države, to postaje nakaradno, smiješno, karikaturalno i bizarno. Ne želim nikoga vrijeđati, ali imamo situaciju u kojoj jedan od kandidata želi biti sve u jednom; predsjednik, ministar policije i premijer, drugi će srediti stanje u pravosuđu, treći ne cijepi djecu da na taj način privuče javnost, četvrti nema pojma kako funkcionira država pa će on sve smijeniti kad dođe na vlast i slično. Dakle, oni nemaju pojma koje su ovlasti predsjednika države.
Vjerojatno neki od njih neće uspjeti ni skupiti potreban broj potpisa, ali im godi medijska pozornost, pa će sutra pričati unucima da su bili kandidati za predsjednika/cu države. Mislim da je jedini pravi kandidat Kolinda Grabar Kitarević, značajno je doprinijela ugledu Hrvatske u svijetu u onim okvirima koliko joj je to ustavno bilo omogućeno i radila je dobro. Nekako imam dojam da joj se zamjera zbog svake izjave kao da su prisutni muška narcisoidnost i egoizam. Mislim da je medijski s desne strane više žele denuncirati i to će Milanović obilato koristiti jer nasuprot njega stoje dva ozbiljna kandidata s desnice. Uloga predsjednika možda naoko ne izgleda značajno, ali je u određenim trenucima od presudne važnosti i nikako je ne treba zanemariti.
Puno se priča o uhljebljivanjima i preglomaznom državnom aparatu. Koliko je ljudi zaposleno u Općini Konavle i pripadajućim tvrtkama, ima li novozaposlenih u Vašemu mandatu i koliko?
– Kvalitetnih, dobrih i vrijednih ljudi nikad dosta. Imamo ukupno dvadesetak ljudi zaposlenih u Općini. Bez kvalitetnih ljudi ne možete ostvarivati ni dobre rezultate, a s obzirom na naš proračun i područje koje pokrivamo, to je, rekao bih, minimalan broj potrebnih ljudi. Mojim se dolaskom nije povećao broj ljudi, ali ne trebam se zbog toga ponositi. Kažem, svaki bi zaposleni trebao sebi osigurati plaću. Tako smo novim odjelom za EU fondove i ruralni razvoj u cijelosti ostvarili takav pristup. Također, uvijek trebate imati u vidu da je značajna razlika između općinske i državne administracije i poslova koje obavljaju.
Trumbićev put 7, Cavtat
+385 (0)20 478401
info@opcinakonavle.hr
